Gospodar vremena

Pregledano: 1922, Objavljeno 30.04.2019. 12:00:34, Kategorija Priče i pjesme

Gospodar vremena se divio rađanju sunca.  Divio se rađanju života.  Odlučio je ljudima darovati njegov najveći dar - vrijeme, kada i koliko kome hoće. Zatim je utkao u vrijeme jednu tajnu: samo onaj koji daruje vrijeme drugome, može imati vremena. I ljudi su darovali svoje vrijeme drugima i bili sretni. I ljubav je u njima rasla i bivala sve sjajnija, poput sunca.

No Kradljivac vremena se pritajio ljudima i rekao im da zadrže vrijeme za sebe jer ga samo tako mogu imati koliko žele. I neki su mu povjerovali i drugi su povjerovali njima. I tako su prihvatili vrijeme sebično držati za sebe. No onda su ubrzo počeli govoriti kako nemaju vremena. I to je čuo Gospodar vremena pa je odlučio posjetiti svijet. 

Dok je hodao svijetom, vidio je kako ljudi užurbano koračaju govoreći da nemaju vremena. Kada su sjedili, gledali su u kutije koje su bile povezane s drugim kutijama u koje su gledali drugi ljudi. I slali su jedni drugima razne poruke, o kojima nisu imali vremena puno razmišljati pa su se služili raznim znakovima kako bi skratili riječi. I tako više nisu imali vremena za riječi.

Gradili su brze ceste kako bi što prije mogli doći svojim najdražima i kako bi s njima provodili vrijeme. Ipak s njima nisu provodili vrijeme. Čak su i letjeli zrakom, ali vremena je bilo sve manje jer bi uvijek žurili da ne bi zakasnili. Počeli su jesti hranu koja se brzo pravila, a od te hrane su imali sve manje vremena. Muškarci su većinu svog vremena marljivo radili kako bi zaradili novac da ga troše sa svojim ženama. No oni nisu imali vremena trošiti novac sa svojim ženama pa su ga trošili s drugim ženama. A njihove žene su trošile novac na uljepšavanje tijela, provodile vrijeme pred zrcalima i govorile kako imaju kasnije vremena za djecu pa su ulazile u kasne godine kada više nisu mogle imati djecu. Oni koji su imali djecu, nisu imali vremena za njih zbog posla, a djeca nisu imala vremena ni za ručak jer su bila prezauzeta igranjem igrica i gledanjem televizora. Očevi nisu razgovarali s njima jer su smatrali da to trebaju činiti majke ili netko drugi, tko je plaćen za to. Majke su provodile vrijeme u ogovaranju drugih i žaleći sebe što moraju trošiti vrijeme na djecu. 

Mladi su trošili vrijeme na vlastito uživanje i dijelili ga s drugim mladim ljudima koji su trošili to isto vrijeme na vlastito uživanje. Tako su ga opet sebično zadržali za sebe. Neki ljudi su namjerno prekidali svoje vrijeme jer su izgubili smisao. Neki su prekidali vrijeme drugih jer su mrzili druge. A neki su prekidali svoje vrijeme prekidajući i vrijeme drugih jer su mrzili i sebe i druge.

Kada je vidio kako ljudi sebično trate vrijeme i kako ga nemilosrdno prekidaju, Gospodar vremena počne razmišljati o tome da uništi svijet. No prije toga je odlučio posjetiti ljude ne bi li našao nekoga tko ima vremena. Šetao je svijetom dugo, prolazeći mnogim gradovima i naseljima, no nikoga nije našao. Gdje god bi pokucao, nitko ga ne bi primio. Svatko bi našao neku ispriku samo da ga se čim prije riješe. Njegov dar su gazili i odbacivali.  Tako ni za Gospodara vremena više nisu imali vremena.

Tužan i iscrpljen, Gospodar vremena je otišao i sjeo na morski žal. Uz lagani povjetarac, gledao je zalazak sunca. Na molu koji je bio lijevo od njega je sjedio jedan čovjek. I on je gledao zalazak sunca. Prišao mu je i sjeo pokraj njega. Bio je to starac. Bio je to on. Čekao je dugo vremena u nadi. I sunce je polako zašlo, posljednji put.

Autor: David Mijoč