Odjeci čitanja portala Žena vrsna
Pregledano: 2101, Objavljeno 03.01.2018. 20:30:57, Kategorija Priče i pjesme
Povodom prve godišnjice postojanja portala zenavrsna.com, pročitajte prvonagrađeni tekst natječaja "Stopama žene vrsne" na temu "Odjeci čitanja portala žena vrsna u mom životu".
Autor teksta je Marina Mijoč.
.
Tog jutra đavolska ruka je Evu stezala kao nijedan dan do tada. Lagano je ostajala bez daha, lice joj se zacrvenilo i mislila je da će se rasprsnuti u sekundi. Skrenula je pogled prema izvezenoj slici Svete Obitelji i u tom trenutku dijete u njoj se ritnulo. Prenula se, prodisala i uspjela ga po tko zna koji put odagnati od sebe. Duboko je disala dok je mlađe od dvoje dječice plačuči prema njoj pružalo ruke. S uzdahom ga je uzela u naručje, a bol ju je presjekla u donjem dijelu trbuha. Starije djetešce je stalo pored nje i reklo: "Uzet.". Otužno i poraženo je pogledala svoju diplomu kako joj se ruga s regala. Imala je osjećaj da je s podsmjehom gleda cijeli svijet. Znala je u sebi da tako treba biti, ali osjećaj nemoći i njegova prisutnost ju je gušila iz dana u dan sve više i više. Imala je predivnog supruga punog ljubavi za nju i djecu. Međusobno su mu se suprostavljali i kročili dalje putem trnovitim. Njega je baš mrzio, mrzio do srži. Uvijek mu je bio posljednja prepreka do nje, do njenog konačnog  poraza.
Kat ispod nje živili su supružnici S. Njih je gušio još jače nego nju. Nisu imali djece i ponekad im je zavidjela na slobodi i miru koji imaju. Nije znala da su samo prividno slobodni i mirni. Nije znala da ne mogu imati djecu i da se među njih uvukla tama. Nije znala koliku bol im izaziva vriska i tapkanje dječjih nožica kat poviše. Nije znala da danima ne pričaju i da su, nakon nebrojenih medicinskih tretmana, odustali od daljnjeg mučenja uzrokovanog iščekivanjem. Nije znala da su se predali očaju. Još malo i moći će sebi laskati da je još dvije duše oteo Njemu i uzeo ih sebi...
Kat poviše živjela je Gospođa I. Gospođu I. je gotovo zadavio. Disala je na malenu slamčicu koju je grčevito stiskala među zubima jer je željela što duže patiti. Ionako je osjećala da će biti njegova kada joj dođe kraj. Lagano joj je isisavao život. Njenom nerođenom djetetu ga je isisao prije mnogo godina. Evi se život Gospođe I. činio jednostavan i miran. Nekad prije, dok je bila u cvijetu mladosti, priželjkivala je takav život: lagodan i podređen sebi. Bio je slatko zapakiran u riječ „sloboda i kao takav neodoljivo privlačan. Tada nije znala da je biti slobodan sasvim nešto drugo i da su joj lagali, da još uvijek mnogima lažu. Onda joj je Gospodin poslao mladića od kojeg joj je srce zatitralo prvi i zadnji put, kojeg je ljubila višestruko više nego sebe, koji je danas otac njene djece. Danas vidi da je Gospodin bio milosrdan i da nije to ničim zaslužila. Usprkos Njegovoj prisutnosti u njenom životu, nije nikako odustajao od nje. Stalno bi navraćao da joj kaže kako bi bilo lijepo da sada nema muža i djecu. Mogla bi raditi što hoće, kao Gospođa I. Nije joj rekao da Gospođa I. pati i koliko joj je teško svaki put kada vidi Evu i djecu. Nije joj rekao koliko joj Gospođa I. zavidi kada njeno dijete vrišti i plače. Gospođi I. uopće ne bi bilo neugodno da svi gledaju u nju i djecu dok urlaju jer su nervozni pred spavanje, žele istu igračku ili nisu dobili što su željeli. Kako bi joj slatka, i za uši mila, bila dreka njenog nikada rođenog anđela! Nije joj rekao da Gospođa I. rođendane broji i slavi svom nikad prežaljenom djetetu, da je nasjela na gadljivu i morbidnu propagandu o slobodi izbora.
Sada je Gospođa I. znala da ovaj duh današnjeg svijeta nema veze sa slobodom. Od tog dana, kada je sloboda odnijela život njenog djeteta, nije smogla snage kročiti u hram Božji, iako je prije nemilog događaja tamo redovito boravila. Mislila je da će samo taj put prekršiti Božju zapovijed, da Gospodin to neće zamijetiti, da će joj oprostiti. Samo jedan jedini put će to učiniti jer zaista nisu bili spremni za dijete. Smatrali su da ima vremena te da će imati djece kada budu spremni. Gospođa I. nije znala da nikada nitko nije spreman za dijete te da se dar ne odbija, pogotovo ne od Gospoda. Također nije znala da je On uvijek spreman oprostiti, ali da ona sebi nikada neće moći oprostiti. Svaku sekundu svog bijednog života je oplakivala Gospodina I. i njihovo nerođeno dijete. Njega je ugušio nedugo nakon što je pod krinkom slobode uzeo njihovo dijete. Gospodin I. nije mogao živjeti s teretom nevinog života na duši. Nad Gospodinom I. je izvojevao pobjedu, Gospodin I. mu se predao. Još Gospođa I. i bit će sasvim zadovoljan. Dvije duše će zabilježiti da su njegove. Još samo malo. Gospođa I. je također mnogo puta poželjela okončati svoj život. Samo želja za patnjom i samokažnjavanjem je iz dana u dan davala nova 24 sata kucanja njenom srcu...
Evina djeca su napokon zaspala. Beba u njoj se umirila. Malo mira i tišine. Njezin mladić, a sada suprug, ju je nježno poljubio (dan bez poljupca nije smio završiti) i stavio usnulim anđelima križiće na čelo. Izmolili su zajedničku molitvu, zagrlili se i sretni utonuli u san. Imali su jedno drugo, bili su jedno. Znali su da im ništa ne može dokle god žive s Gospodom i dok Mu molitve upućuju. Znali su da samo s Njim mogu protiv njega...
Sljedeći dan začula je vrisak sreće i oduševljenja kat ispod sebe. Supružnici S. su saznali da će dobiti dijete. Eva je primjetila da Supružnici S. već neko vrijeme odlaze i vraćaju se u isto vrijeme. Pretpostavljala je da su odlazili na nekakva predavanja. Otišla je kupiti kruh i mlijeko u obližnju trgovinu i ugledala kako u suzama i sa smješkom na licu Gospođa I. izlazi iz hrama Gospodnjeg. Na trenutak joj se učinilo da joj je izraz lica bio potpuno drugačiji nego inače. Tek sada, kada ju je ovakvu vidjela, shvatila je da je oduvijek postojao grč na njenom licu i magleni veo preko očiju. Danas su joj oči bile pune suza, ali bistre kao izvor. Korak joj je bio lagan, a izraz na licu blažen. Eva je osjetila iskrenu radost zbog nje jer je momentalno osjetila da je prvi put, nakon mnogo godina, Gospođa I. mirna i da se uistinu oslobodila velikog tereta koji joj je dušu tištio.Â
Eva je nekako tih dana bila sve veselija i stvari je prihvaćala onakve kakve jesu. Svaki dan je sebi ponavljala da je sve volja Njegova i da On vodi njenu obitelj i nju dalje stazama života. Ne trebam se brinuti, On je tu i hoće da sve ovako bude. On to hoće!, sebi je ponavljala svaki put kada bi onaj s početka priče navratio, a sve je rjeđe i kraće navraćao. Znala je da nikada neće odustati i da je svaki novi dan i nova borba protiv njega. Utjehu je, osim Gospoda i obitelji, pronašla tamo gdje je najmanje očekivala, na portalu.
Tamo je upoznala brojne žene s karijerom ili bez nje, s diplomom ili bez nje i s hrpom djece, stvorenja koje je Isus najviše volio imati uza se! Međusobno su se podupirale i ohrabrivale, tjerale duh ovog slobodnog svijeta od sebe, tjerale njega od sebe! Portali su bili jedno od njegovih najjačih oružja u današnjem svijetu. Bili su dostupni svima, a on je to uvelike koristio. Koliko li je samo duša zaveo putem portala! Zato je posebno mrzio taj portal koji je i Eva čitala. Mrzio ga je jer je bio portal za žene i portal na kojem je sve bilo protiv njega. Portal je jačao ono što je najviše želio uništiti ženu i obitelj. Taj portal je udaljavao brojne žene vrsne nepovratno od njega i jačao obitelj. Svim svojim pokvarenim bićem je odlučio da će ga stalno pokušavati uništiti...
Na trenutak je Evi kroz glavu proletjela budalasta, ali ne i nemoguća misao zasigirno je taj portal krivac i za vrisak oduševljenja kat ispod i za spašenu dušu kat iznad!
O nama
David i Marina Mijoč, u braku. Obični ljudi. Bez glume i pretvaranja, laži i smicalica. Jednostavno, darujemo naše znanje i vještine koje bi mogle biti od koristi nekome tko ugasi televizor, utiša buku u svojoj glavi i otkrije svoje neotkrivene talente te krene u avanturu života. Nitko nas ne tjera, radimo iz ljubavi i to je sve. Svi sadržaji koje objavljujemo su potpuno besplatni i svatko ih može koristiti kako želi.
Pretraga
Društvene mreže
